Lista Običaji, Sjećanja

Zavičajna udruga Šimićani u Švicarskoj

Kako čujem svud vas ima, preživjeste sve oluje, bilo ljeto ili zima, stari kraj se stalno snuje.

Običaji

Majka, izvor života !

Danas, na drugu nedjelju svibnja slavimo Majčin dan. U Hrvatskoj je običaj bio pomalo potisnut, jer u vrijeme komunističke vladavine nije bilo baš podobno slaviti neke tamo vjerske blagdane a s druge strane bilo je daleko poželjnije utvrditi praznik koji preporučuje, zapravo nalaže Socijalistička internacionala.

majka-dijeteNe treba u isto vrijeme ispustiti činjenicu kako su žene iako istinske vladarice, javno bile potpuno obespravljene i mnoge nemilosrdno iskorištavane. Danas se položaj žena uvelike promijenio ali postavlja se pitanje da li su feministi borbom za jednakost žena uspjeli izboriti i stvarnu jednakopravnost? Imamo premijerku i mnoge ministrice u Hrvatskoj ili većinski žensku Vladu u Švicarskoj na primjer ali pogledajmo malo da li je žena istovremeno i dovoljno zaštićena? Ima li istu plaću kad radi na istom radnom mjestu kao muškarac? Hoće li je poslodavac uzeti na posao ako se ne odrekne majčinstva? Koji je zapravo pravi model društvenog uređenja u kojem žena može biti majka, čuvarica obitelji, blagostanja, pa i samog opstanka civilizacije?

Nisam mogao odoljeti potrebi da na temu napišem koji redak, u nastavku teksta osvrt na povjesne činjenice i razmišljanje o neprocjenjivim zaslugama majki, hvala vam majke!

Opširnije:Majka, izvor života !

Čestitamo vam Božić i svetog Ivu!

„Čestita ti vjera i duša!“. Evo druga noć već prolazi kako se pravo ne spava ali blagdani su da se veseli. Dolazi nam Sveti zvonciciIvo, Ivan evanđelist, Isusov omiljeni učenik.

Danas župnik ne zove na podnevnu misu. Mamuraju rođaci, bude se polako a djeca su već napolju, koriste svaki tren jer uskoro se valja razilaziti a tek se upoznali?

 

Tko se nije uspio obići na svetog Stjepana, danas će i opet će se nastaviti isto veselje. Nerijetko treba nakon tih gozbi ponekome i pomoći da se osovi na nogama kako bi mogao do svoje kuće poći na spavanje, pjesma i veselje umore čovjeka, posebno ako se sve zalijeva ljutom šljivom. Smišljaju se planovi Isusza slijedeće susrete. „'Oćete sad vi za Uskrs doći kod nas?“ – „'Oćemo, doć'mo svi ito ned'lju dana!“ Nekad nekima datum ne odgovara ali predvečer, dogovorili se ili ne, već su se razišli, daleko je stanica a na vlak ne valja zakasniti, on ne čeka! Otišli rođaci, svi umorni ali i vrlo zadovloljni, Božić blagoslovio cijelu kuću a i župnik se sprema škropiti kuće svetom vodom. E i za njega se čuva barem jedan par najboljih lukovica, suhoga mesa i barem jedna kudelja vune!

Božić je i vrijeme darivanja. U protekla dva dana su mnogi išli posjetiti one koji im i nisu bili rod ali ili su bili bolesni ili nisu imali sve što je potrebno za normalan život. Zapravo, nitko nije trebao ostati zaboravljen tih dana. Josip i Marija su morali s tek rođenim Isus bježati u Egipat, hoćemo li Ga mi primiti u "našem egiptu"?

Valja se malo prisjetiti i djeda Mraza. Neki ga sada pokušavaju pripitomiti nazivajući ga djedom Božićnjakom prevodeći to sa franscuskog ili nekog drugog zapadnoeuropskog jezika gdje Božić nikada nije bio ilegalan? Nije ga bilo kad smo bili mali. Zapravo, samo su nam učitelji o njemu pričali ali on nama nije dolazio. Donosio je ćaća vrećice u kojima je znalo biti medenjaka, jedna naranča, oraha i šećernih bombona. Ni on nije baš previše pričao o nekom djedu, to je njima u firmi dijelio šef za svako dijete. Kad mi je najmlađi sin rekao „Tata to su priče, djed Božićnjak ne postoji!“, rekao sam mu što mi je prvo palo na pamet, „Nisam ni ja sine siguran, jedino što znam po sebi, onima koji u njega ne vjeruju, nikada ne donese poklon.“

 

Zvončići {playmp3}AudioVideo/Zvoncici.mp3{/playmp3}

Čestitamo vam Božić i Isusovo porođenje!

Božić smo u Zavičaju proslavljali puna tri dana ili je možda bolje reći čak desetak dana. U svakom slučaju, tri prva dana bozicnoBožića su bili blagdani rezervirani za obitelj, užu i širu, kumove i susjede.

 

Božić dolazi Utjelovljenjem, dakle na Polnoćki. A na polnoćku se išlo redovito i tko god bi mogao, mala djeca i stariji, naravski, brzo zadrijemaju pa se međusobno paze ponekad i do jutra. Na polnoćki se zapjevaju lijepe božićne pjesma a na izlazu iz crkve svi se ljube „Čestitam ti Božić i Isusovo porođenje“, „Čestita ti vjera i duša!“. Svaku dobru vijest valja dobro i proslaviti a Rođenje Kristovo je za kršćane više nego dobra vijest. Ponesu neki plosku, neki politru dobre šljive. Pokušavali su i prikuvane ali boca pukne pa ne valja. Nađe se često i lukovica u džepu.

Ali to je ipak najslađe kad se u zoru vratimo kući. Pečenica s kiselim kupusom, pa teško je zamisliti bolje kad se dobro ozebe a i ogladni hodajući.

 

Božićni ručak uz borak i svijeću strogo je rezerviran za ukućane. Ali kako smo se mi rano počeli raseljavati, nerijetko smo imali i nekog strica ili tetku iz „daleka svijeta“, ako ne prvi dan Božića sutradan sigurno jer na Svetog Stjepana valja posjetiti najdraže kumove, rođake ili susjede.

 

Danas to nema isti smisao ali valja se prisjetiti da vlasti nisu priznavale Božić kad smo mi bili djeca. Ako nije pao na nedjelju, mi smo morali u školu. I radnici su morali raditi. Posebno oni Isusu državnim službama, oni su morali strogo provoditi program preodgoja društva. Ali naši očevi, ako su i radili u nekom „državnom“ poslu, bili su većinom drvosječe pa bi za Božić uzimali godišnji odmor. Nije ni današnje „proslavjanje“ Božića od 1. studenog do 25 siječnja ništa bolje. Sve se to svodi na trgovačku promidžbu kako bi što više prodali i time zaradili.

 

Ali znamo mi dobro da za pravu sreću i nije potrebno imati puno toga, treba tek dobro društvo i radost u duši!

 

 

Svim na zemlji mir veselje   {playmp3}AudioVideo/SvimNaZemlji.mp3{/playmp3}  

Božićna   {playmp3}AudioVideo/ThompsonBozicna.mp3{/playmp3}

Čestitamo vam Božić i Svetog Stjepana!

„Čestita ti vjera i duša, kume, brate, striče, tetka, dido baba...!“ I u crkvu se dans ide ito u podne, nema Polnoćke ni Zornice.stjepan Ne idu djeca, njima su sanke i grudanje glavna zanimacija. Polako se upoznavaju s „braćom i sestrama iz daleka svijeta“, nerijetko malo i odmjere snage, samo da stariji ne vide. Kako su samo bile lijepe te velike naranče ili birane jabuke koje bi kuma donijela a ćaća poslije dijelio s djecom. Boca pripeke i lukovica (sudžuk) su bili pravi i prikladni pokloni, ma važno je bilo druženje, ljudi su jednosavno voljeli biti zajedno.

Bogu se domaćica pomoli, upali svijeću u borku pa se gozba nastavi. Pjesma, veselje, prisjećanje na dobre događaje u protekloj godini, onda se nađe netko tko zna na tamburu a poslije je to preuzela harmonika i bilo jako dobrih harmonikaša!

 

Na sv Stjepana, poneka baba povede djecu na misu pa im onda kod jaslica priča kako se to mali Isus rodio u siromaštvu, uzli špilji koja služi kao sklonište pastirima! A tek zli Herod koji nagovara kraljeve da mu jave kada pronađu maloga Isusa, on ga želi ubiti ali ne zna gdje se rodio?

 

Nisu ni učitelji u našim seoskim školama bili pretjerano „strogi“. Znali su oni da se u Božićno vrijeme dobro priključiti slavlju. Ponekad bi onako kao zbog snijega malo skratili nastavu pa i sami pošli kod nekoga malo pečenicu probat. Uz pečenicu dobro ide i rakija pa i zapjevaju s roditeljima svojih učenika iako su mahom bili iz daleka i „druge vjere“. To što su bili druge vjere, zapravo nisu ni mogli reći jer za prosvjetne radnike je vjera bila zabranjena?

Dvije tisuće godina Božić nije nikakva sila izbrisala jer dobro je besmrtno. Ma neće ga ni profiterska logika komercijalista potisnuti, Božić je naš najmiliji blagdan!

 

Gloria in Excelsis Deo {playmp3}AudioVideo/gloriainexcelsisdeo.mp3{/playmp3}

Čestitamo vam Badnjicu!

Faljen Isus, Čestitam vam Badnjicu! Ovim lijepim pozdravom, ranom zorom, započinjao je Badnji dan u našem Zavičaju.hrastić Poglavar obitelji bi se budio vrlo rano da "podigne badnjak" - lijepi hrastić s kojeg nije otpao niti jedan list. Nije kod nas bilo dovoljno crnogoričnih stabala ali hrast obično očuva svoje lišće ponekad i do novog u proljeće. Kitili smo i mi "bor", sjajnim papirićima od bombona i pamukom. Za to nam je dobro služila smrča koja je rasla na ledinama. Zapravo, izgledalo ja kao da uopće ne raste ali uvijek je bilo dosta i prilično je lijepo izgledala samo se vrlo brzo osuši i ospe na tolpini. Majke bi budile djecu, među njih postavljale zdjelu punu žita, graha, oraha, lješnajka, ponekad i bomboma ali obavezno i koji novčić.

betlehemskiNi ne žuri se ćaća, zna da dječica još nisu progledala, polako on to, kao da mu se nešto zapetljalo. Ali kad uđe u kuću i pozdravi svi se razbude i započnu veselu graju "Rodi godino!" Mlađi pomalo zbunjeni ali ohrabreni primjerom starijih napune šačice pa ako i ne uspiju dobaciti do ćaćine glave, ono barem do nogu a on radosno grli i ljubi sve po redu ponavljajući badnju čestitku na koju se valja odgovoriti "Čestita ti vjera i duša!". Ne propusti on priliku pokupiti koji orah i lješnjak pa onda to s najmlađima podijeli prije nego krene raditi, puno toga treba obaviti, na Badnjicu se i pečenica peče.

Ma trebalo je dobro skriti badnjak pripemljen u sumrak predhodnog dana jer ponos je domaćina bio okaljan ako ne ustane dovoljno rano pa neki gost podigne badnjak umjesto njega. A i to je bio diobetlehem običaja. Na Badnjicu su susjedi išli jedni drugima i obavezno odsjedali barem na kratko a često su se i malo veća djeca trudila rano uraniti pa gazde kukurikanjem buditi da ne okasne s badnjakom a on ih je onda trebao darivati. A bio je i jedan „nezgodan“ običaj; na Badnjicu se postilo, to je baš nekako naš običaj jer drugi ga nemaju. Uz upaljenu svijeću usred već velikog zelenog borka (na sv Luciju posijana pšenica) uvečer se nakon molitve jela posebno pripremljena posna ali prilično obilna večera iza koje je dolazila neizostavna ali nezaboravna gibanica. Onda malo odmorimo pa na Polnoćku jer anđeli navještaju nešto prelijepo…

Venite adoremus{playmp3}AudioVideo/christmasadoremus.mp3{/playmp3}

Douce nuit(Tiha noć){playmp3}AudioVideo/Douce_nuit.mp3{/playmp3}

Više članaka ...

Nalazite se ovdje: Naslovna POEZIJA-PROZA Proza - Priče, Običaji Lista Običaji, Sjećanja