Proza - Priče, Običaji

Zavičajna udruga Šimićani u Švicarskoj

Kako čujem svud vas ima, preživjeste sve oluje, bilo ljeto ili zima, stari kraj se stalno snuje.

Proza

Piknik i izbori 1. lipnja 2013. Evionnaz-La Rasse, nagovor predsjednika Benedikta Tutića

Dragi članovi zavičajne udruge Šimićani u Švicarskoj, svi ovdje nazočni, dragi prijatelji. Posebno mi je drago i čast mi je pozdraviti danas nazočnog upravitelja župe Šimići, velečasnog Antu Marića. Za nas je on jednostavno, šim'ćanski župnik. Hvala svima što ste se odazvali prkoseći već pomalo dosadnom lošem vremenu - reklo bi se da je još uvijek veljača.

Evo, već devetu godinu za redom se družimo mi Šimićani, Mičijaši, Ivaštani, Kozarčani, Ceričani... ali s nama su redovito i naši prijatelji s kojima ovdje dijelimo životene radosti i poteškoće. Tu se posebno ističu naši dobri prijatelji iz Travnika i Hercegovine.

Danas nemamo nikakav jubilej, devet godina nije malo ali nije okrugla brojka. I što će nam brojka da se nađemo zajedno?

Nije ni u protekle tri godine, vrijeme mandata ove uprave, bilo nekakvih značajnijih zbivanja. Neće samokritika nikoga od nas ubiti, no ipak, moramo priznati da nismo baš bili posebno aktivni. Ima toj neaktivnosti razloga i iz vana, ne samo u Upravi. Stječe se naime dojam, da su se ljudi generalno povukli u sebe, sve manje nas zanima onaj pored nas, nekako svi sve više gledamo isključivo svoj interes. To sigurno nije dobro ali takvi su trenutačno izazvi. Novo vrijeme, nove šanse, hoćemo li ih znati iskoristiti? Imamo na primjer tu našu web stranicu; zanimljivo, njome se više služe svi drugi negoli Šimićani iz Švicarske. Možda je problem u uredničkoj politici? To se pak može lako riješiti – novim idejama a njih će donijeti novi ljudi, promijenimo tu nešto. Mnogi će pomisliti: „Ma što će nam stranica, danas imamo facebook, twiter, smart-phone...?“ Imamo, istina je, ali to je sve nekako bjelosvjetsko a šimićanska stranica je samo naša. A ima se ona bome čime pohvaliti, u svijet je odnijela naše ime. Vjerovali ili ne, samo slike posjetitelji otvaraju milijun puta godišnje! Dajmo joj još malo poleta, bilo bi lijepo opet vidjeti nekoliko desetaka posjetitelja istovremeno.

Ipak i danas je važan dan, danas članovi udruge sebi biraju novu upravu. Odlučite tko će vas predstavljati i za zajedničko dobro raditi slijedeće tri godine. Pitajte svoje kandidate da li su voljni voditi zajedničku brigu jer na to se ne može nikoga prisiliti niti bilo čime nekoga obavezivati.

Iduća godina nam je jubilarna, desetu obljetnicu bi trebalo svečano i dostojno proslaviti. Bez obavezivanje bilo koga predlažem: učinimo to za Petrov iduće godine u Šimićima. Velečasni Anto nam je baš to poželio prije četiri godine, kad nas je pozdravio na proslavi pete obljetnice. Uzmimo vremen, imamo ga godinu dana, ispunimo si želju. Znam da bi mnogi rado pošli jer i ove je godine bilo prijedloga da se krene autobusom za glavni šimićki prošijan.

Ako s vama ne podijelim ovu misao, neću imati mira. Moram vam naime reći da ne mogu zaboraviti doprinos svakog člana Udruge ali ipak se ponekad pojedinci ističu. Hvala onima koji su od početka aktivni a evo sada već nisu više među nama. Predsjednik u prošlom mandatu Vinko Klasan sa suprugom Ljiljom je otišao za stalno u Hrvatsku, Viktor Tutić i Nada se također spremaju za koji dan otići - hvala im za sve dobro koje su učinili proteklih godina radeći i podržavajući na svaki način zavičajnu udrugu "Šimićani u Švicarskoj". Osjećam potrebu izreći posebnu zahvalu i Niki Bijliću iz Kosa koji je svaki put bio s nama a posebno prilozima podupirao Udrugu. Sada ga ovdje nema ali siguran sam da će se pojaviti barem na kratko.

Ali nismo se danas ovdje okupili da samo slušamo sada već bivšeg predsjednika, zabavimo se, veselimo se, uživajmo u zajedništvu. Pred nama je ljeto, lijepo vrijeme, svima želim ugodan odmor i puno uspjeha u svemu čega se dohvatite. Neka nam još koju reče naš župnik Anto jer nisu svi bili na misi u crkvici.

Božja apoteka

Kažu da je Bog prvo razdvojio slanu i slatku vodu, stvorio zemlju, posadio biljke, stvorio životinje i ribe… i sve to prije nego što je stvorio čovjeka. On je stvorio sve što nam je potrebno prije nego što smo se mi i rodili. Ovo je najbolje i nejdjelotvornije jesti sirovo. Mi ipak sporo kapiramo …

Bog nam je ostavio jasne znakove što je dobro i za koje organe u našem tijelu !

Autor ovog teksta je stavio naglasak na vjersku stranu stvorenja i življenja na zemlji ali i nevjernici će ga rado pročitati, doista zanimljivo, isplati se pročitati ga do kraja...

Opširnije:Božja apoteka

Majka, izvor života !

Danas, na drugu nedjelju svibnja slavimo Majčin dan. U Hrvatskoj je običaj bio pomalo potisnut, jer u vrijeme komunističke vladavine nije bilo baš podobno slaviti neke tamo vjerske blagdane a s druge strane bilo je daleko poželjnije utvrditi praznik koji preporučuje, zapravo nalaže Socijalistička internacionala.

majka-dijeteNe treba u isto vrijeme ispustiti činjenicu kako su žene iako istinske vladarice, javno bile potpuno obespravljene i mnoge nemilosrdno iskorištavane. Danas se položaj žena uvelike promijenio ali postavlja se pitanje da li su feministi borbom za jednakost žena uspjeli izboriti i stvarnu jednakopravnost? Imamo premijerku i mnoge ministrice u Hrvatskoj ili većinski žensku Vladu u Švicarskoj na primjer ali pogledajmo malo da li je žena istovremeno i dovoljno zaštićena? Ima li istu plaću kad radi na istom radnom mjestu kao muškarac? Hoće li je poslodavac uzeti na posao ako se ne odrekne majčinstva? Koji je zapravo pravi model društvenog uređenja u kojem žena može biti majka, čuvarica obitelji, blagostanja, pa i samog opstanka civilizacije?

Nisam mogao odoljeti potrebi da na temu napišem koji redak, u nastavku teksta osvrt na povjesne činjenice i razmišljanje o neprocjenjivim zaslugama majki, hvala vam majke!

Opširnije:Majka, izvor života !

Samo se javljam

Samo se javljam (Just Cheking in)

Svećenik prolazi kroz crkvu usred dana, odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko je došao moliti.radnik ruca
Upravo onda su se stražnja vrata otvorila,  čovjek je došao niz prolaz,

svećenik se namrštio s obzirom da je vidio

Čovjek se nije brijao neko vrijeme. Njegova košulja je bila nekako otrcana

I njegov kaput je bio pohaban, čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu, tada je ustao i otišao.

U danima koji su uslijedili, svaki dan u podne došao je ovaj čovjek,

Svaki put je kleknuo samo za trenutak, u naručju mu je bila posuda s ručkom.

Pa je svećeniku porasla sumnja, od pljačke mu je bio glavni strah, 

on je odlučio zaustaviti čovjeka i pitati ga,'Što ti radiš ovdje?'

Starac je rekao, da radi niz cestu. Ručak mu je bio pola sata.
Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve, da pronađe snagu i moć.

'Vidite, ja ostajem samo trenutak,  budući da je tvornica tako daleko;

Kada kleknem ovdje govorim Gospodinu, nešto kao da mu da kažem:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO
MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.

ZATO, ISUSE, OVO JE MIKE KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

Svećenik se osjećao glupo, rekao je Mike-u da je sve u redu.
On je rekao čovjeku da je dobrodošao da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme.

Vrijeme je za ići, Mike se nasmiješio i kaže "Hvala." On požuri do vrata.

Svećenik klekne pred oltarom, on nikad ne bi to učinio prije.

Njegovo se hladno srce otopi, ugrijano ljubavlju, i susreo se s Isusom tamo.
Dok su suze tekle, u svom srcu, on je ponovio staru Mike-ovu molitvu:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,

KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA
PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI,

ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO, ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS. "

Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio da stari Mike nije došao.
Budući da je više dana prošlo bez Mike-a, on se malo zabrinuo.

U tvornici, on se raspitao o njemu, čuo je da je bio bolestan.
Bolničko osoblje je bilo zabrinuto, ali on bi im donio radost.

Tjedan u kojem je Mike bio s njima, donio je promjene na odjelu.
Njegov smijeh, radost zarazna. Promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada.

Glavna sestra nije mogla razumjeti zašto je Mike bio toliko sretan,
Kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva ni pisma, ni posjetitelje nije imao.

Svećenik je ostao uz njegov krevet, izrazio je sestri brigu:
Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo. On nije imao nigdje se vratiti.

Gledajući iznenađeno, stari Mike je rekao sa dopadljivim osmijehom:

"Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati, da je On ovdje sve vrijeme.

Svaki dan u podne On je ovdje, dragi prijatelj moj, vidite,
On sjedi desno dolje, uzima moje ruke, nagne se preko i kaže mi:

" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, MIKE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA
ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE. UVIJEK VOLIM
ČUTI TVOJE MOLITVE. JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, MIKE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

Ako te ovo blagoslovi, pokaži i drugima. Mnogi će ljudi ući i izići iz tvog života,

ali samo pravi prijatelji će ostaviti tragova u tvom srcu.

Neka te Bog drži u dlanu svoje ruke i anđeli bdiju nad tobom.

Dakle, pokaži ovo svojim prijateljima i voljenima, ako se ne sramiš.

Isus je rekao:'Ako se netko zasrami mene i ja ću se za njega sramiti pred Ocem.

Dakle, PRIJATELJU, to sam JA ... "Samo se javljam danas"

Koliko nam znači sloga? Je li čovjek čovjeku brat ili mu je vuk?

Prisjetimo se Ezopove basne "Nije vjera tvrda u jačega"

...koja govori o tri vola koja su pasli na jednoj livadi i u jednom momentu naiđe vuk, koji je bio gladan i pokuša savladati i pojest jednog od njih. Međutim volovi se zbiše jedan uz drugog i rogovima su uspijevali odbiti svaki napad vuka. Kad je vidio da ne može na taj način savladati volove, vuk pribjegnu lukavstvu i nagovori Rudonju i Šaronju neka izdaju Bijelonju, jer će onda njima ostati više livade za ispašu. Naivni volovi povjerovaše  vuku i izdadoše svog prijatelja te ga vuk savlada i pojede. Nakon nekoliko dana vuk se približi i nagovori Rudonju da izda Šaronju, jer će onda njemu ostati sva livada i Rudonja prista te kada jevuk pojeo Šaronju ostade Rudonja sam. Nakon nekoliko dana vuk napade i Šaronju s namjerom da ga pojede, a Šaronja se pozva na dogovor da će sva livada biti njegova, ne? No, vuk mu jednostavno odgovori "Nije vjera tvrda u jačega", te savlada Šaronju i pojede ga.

....................

Ponekad se ne mogu oteti dojmu da smo skoro spremni izdati prijatelja i bližnjega da bi očuvali svoj status? Zašto je to tako? Da li je to puki proizvod straha u kojem smo odrastali, straha pred nepravdom i tlakom jačega? Je li to rezultat nagle promjene u našim životima? Neki smo iz neimaštine uspjeli mukotrpnim radom i zalaganjem doći do nekih materijalnih dobara pa se eto osjećamo sigurni i svoji na svome? Ali promislimo malo bolje! Jesmo li mi baš svoji na svome? Jesmo li mi jednakopravni i jednako poželjni državljani država, građani gradova ili mještani sela u koje smo došli, dobro se nsašli, lijepe kuće izgradili? Gldaju li nas jednako blagonaklono domicilni stanovnici ili nas sumnjičavo odmjeraju? Događa li se i vama da vam ponetko onako kao polušalu dobaci "naš ste kruh došli jesti..."? Pravno gledano, dobili smo državljanstva, plaćamo uredno poreze, osiguranja, takse... kako onda ne bismo bili jednakopravni? 

Kako? Jednostavno. Čovjek nije jednostavno biće s racionalnim razumom. Tu se uplela i ona druga strana, ona koja nije racionalna, koja se vodi emocijama, pretpostavkama, predrasudama... A one nam ne idu uvijek na ruku. Primjerice na "zapadu" se stoljećima gajila teorija o višoj rasi ljudi, nemojmo se zavaravati da su to gajili samo nacisti, to je duboko ukorijenjeno u sve slojeve zapadne civilizacije. Primjerice za nas Slavene, rijedki su Europljani koji ne znaju da je korijen riječi slaven u latinskom izrazu sclavo, što zapravo znači rob! Dakle niža rasa!?

Promotrite malo bolje i vidjet ćete da se naši domaćini u velikoj mjeri tako i ponašaju. Znaju oni doduše priznati i dobro platiti za obavljeni posao ili učinjenu uslugu ali kad se bolje pogleda sve se svodi na čist račun i profit koji je zainteresirani ite kako dobro ostvario time. Ali kad se dogodi nekakva prilika za boljim radnim mjestom, dobrom prilikom povoljniju kupnju ili ulaganjem, ipak se malo "zaboravi" to napomenuti ili progovoriti koju riječ za marljivog susjeda? Pa on i tako nije naš, sigurno će jednog dana otići? Ili ne daj Bože da oboli, pa taj postaje teret, neka ide u svoju zemlju pa neka ga oni tamo liječe. Kome pada na pamet da se tu čovjek razbolio ili radeći povrijedio ili potrošio? Ma ne računaju više ni na to da su eto naša djeca već potpuno etablirana u tom društvu, oni su tu rasli, to je njihova domovina i ne namjeravaju nikamo iz nje ići! Oni grade tu zemlju jednako kao i njihovi prijateljei i znanci koji su tu već desetak polkoljenja a neki i nisu, tek su možda druga ili treća generacija doseljenika.

Ali kamo ćemo mi dragi moji Šimićani, Mičijaši, Kozarčani, Ivaštani, Ceričani...? Kamo? Djeca nam izabrala svoju domovinu. Kuće smo napravili u Moslavini, Slavoniji, Dalmaciji, Istri, Sloveniji..., lijepe kuće, ponekad i uzor drugima. Ali i tamo smo "dotepenci"! Nema veze što smo ponekad bolji zidari, električari ili ugostitelji od njih, za njih smo bosanci a o bosancima se i tako samo dobri vicevi pričaju. I njima smo izgleda nepoželjni gosti iako tako nisu govorili niti razmišljali kada su nam prodavali stare polusrušene kleti, kolibe i zapuštene vinograde. Tada je njima novac valjda trebao za kupnju novog auta ili stana a auto se već poderalo ili za stan velika rata kredita pa se sve to učini lošom investicijom?

Zavičaj nam pust. Nema u njemu više naših rođaka i prijatelja. Nema ni neprijatelja. E, lako nam je bilo s tim našim nazovi neprijateljima, mi smo njih poznavali, unaprijed smo znali što nas očekuje pa ih uopće nismo ni doživljavali kao neprijatelje, to su za nas bili tek komšije malo teže naravi! Kuće nismo zaključavali, ako bi nešto nestalo, znalo se i kome se stvari olako lijepe za ruke pa se to ubrzo vrati na svoje mjesto. Ma da nam je i takvih sada u našim selima? Ali nema! Nema imanja, nema se baš o mnogo čemu ni brinuti. Izgleda nas više nije ni previše briga za one malobrojne koji tamo žele opstati? Njima pljačkaju imovinu a mi bezvoljno gledamo kao krdo koje promatra kako jedan brav pada da zasiti vuka i koje će na taj način biti mirno neko vrijeme, barem dok vuk opet ne ogladni?

Ne želim sebe niti bilo koga uspoređivati s volovima ali pitam se da li smo mi to potpuno izgubili volju ili smo se poput krda uplašili jačega pa igramo njegovu igru?

Potkategorije

  • Priče
    Broj članka:
    11
  • Običaji
    Broj članka:
    12
  • Duhovno

    ...za vjernike i one kojima vjera ne smeta...

    Na ovoj stranici smo nekada imali posebnu stranicu  - Vjerski život. Misleći da je dovoljno objaviti poveznice župe Šimići i hrvatskih katoličkih misija zanemarili smo malo taj dio. Ali Imamo toliko lijepih tekstova i prezentacija da je to zapravo šteta ne objaviti. Većinom je to pristiglo od prijatelja ili kruži internetom već duže vrijeme, dakle autori su često nepoznati ali to nije toliko ni bitno. Ako se nekome što svidi neka čini kao i mi, prenese, objavi, proslijedi...

    Broj članka:
    1
  • Poučno
    Broj članka:
    2
Nalazite se ovdje: Naslovna POEZIJA-PROZA Proza - Priče, Običaji